Krivolov u BiH normalna pojava, lovočuvarima prijećeno i oružjem
Prema mnogima, civiliziranost i razvijenost jednog društva može se ogledati i po njegovom odnosu prema prirodi i životinjama. Borba za zaštitu ugroženih vrsta u svijetu je u punom jeku, dok većina građana BiH i ne zna koje su vrste ugrožene niti kako ih zaštiti. Za sada su stručnjaci u BiH jasno izdvojili šest trenutno najugroženijih pripadnika životinjskog carstva.
Nebriga bh. vlasti za životinjski svijet
U okviru Projekta razvoja i zaštite šuma BiH, ključnim ugroženim životinjama kojima treba posvetiti posebnu pažnju proglašeni su divokoza, veliki i mali tetrijeb, medvjed, vuk i ris.
Stručnjaci se slažu da se pojedinačnim istraživanjima i projektima teško mogu postići neki značajniji uspjesi u polju očuvanja životinjskog svijeta, potrebna je pomoć države.
Međutim, kao što je često slučaj kod nas, vlasti se ni po ovom pitanju ne mogu dogovoriti.
“Nadležnosti nad zaštitom prirode i životinjama imaju entiteti. Federacija BiH ima crvenu listu zaštićene flore i faune, a RS nema. Zasad ne postoji ni pravilnik o zaštićenim vrstama, tako da se o njima formalno ne može ni govoriti”, objasnio je Dejan Radošević iz Društva za istraživanje biodiverziteta BiH.
Drugim riječima, ne postoji nijedan pravni akt koji zvijeri, krupnu divljač i druge životinje uopće prepoznaje kao ugrožene. Bez toga se, prema Radoševićevim riječima, ne mogu ni poduzeti odgovarajuće mjere zaštite.
Veliki infrastrukturni projekti, prije svega izgradnja puteva i hidrocentrala, planiraju se i sprovode a u obzir se ne uzima njihov utjecaj na životinjski svijet. Također, veliki problem je i lovni pritisak i krivolov.
Krivolova nisu pošteđene ni ribe
“Što se tiče ribljeg fonda, krivolov je prisutan na sve moguće načine, od mrežarenja, bombi i slično”, rekao je Adnan Osmanhodžić, predsjednik udruženja “Bistro!” koje se bavi zaštitom ribljeg fonda.
Kako je objasnio, najveću krivicu za to snose neadekvatni zakoni i kazne.
“Kazna za nelegalni ribolov kreću se između 200 i 800 maraka, bez obzira na to da li je u pitanju višestruki povratnik. Krivolovac u jednoj turi prosječno zaradi 1.000 KM, tako da mu se isplati plaćati kaznu”, objasnio je Osmanhodžić, dodavši kako ni lovočuvari ne uživaju u adekvatnoj zaštiti države.
“Biti lovočuvar u BiH je izuzetno opasno. Krivolovci ih najčešće ne shvataju ozbiljno, čak im i prijete. Bilo je i slučajeva da je pucano na lovočuvare”, kaže predsjednik udruženja “Bistro!”.
Sve ovo je, prema Osmanhodžićevom mišljenju, dovelo do toga da danas jezero kao što je Jablaničko ima potpuno uništen riblji fond, a nekada je imalo perspektivu da postane jedno od najvećih ribolovnih centara u Evropi.
Iz Saveza lovačkih organizacija u BiH (SLOuBiH) kažu da je u Federaciji BiH nedavno usvojen zakon prema kojem se lovna područja daju lovačkim savezima na gazdinstvo.
Lovačka društva prema tome imaju obavezu na svakih 10.000 hektara lovnog područja osigurati jednog lovočuvara.
“Prije toga smo bili prepušteni sami sebi. Odnosno morali smo se brinuti o životinjama i o eventualnim upadima krivolovaca. Novim izmjenama i dopunama zakona imamo pravo zaplijeniti oružje i ostalu opremu koju zateknemo kod onih koji ilegalno uđu i djeluju na lovnim područjima”, rekao je sekretar SLOuBiH-a Kenan Voloder.
Zbog svega navedenog ne postoji ni baza podataka o broju počinjenih djela krivolova niti podaci o šteti koju su ove aktivnosti nanijele životinjskom svijetu.
Svi stručnjaci s kojima je razgovarani slažu se u jednom, a to je da je BiH potreban krovni zakon kojim bi bilo regulisano pitanje lova i ribolova, kako bi se bar djelimično stalo ukraj uništavanju jednog od naših najvećih bogatstava.