BOLESTI PASA             

 

Psi, kao i ostale životinje, mogu da obole od raznih vrsta bolesti koje utiču na njihovu sposobnost i korištenje. Treba znati da postoji niz bolesti koje pas prenosi na čovjeka.

Bolestan pas se prepoznaje po znacima koji se lako primijete: neraspoloženje i potištenost, zavlačenje u ćošak ili kućicu, pogled mu je mutan, oči zamagljene i često krmeljive, dlaka bez sjaja i često nakostriješena, slabo ili nikako ne jede, pije vrlo malo ili nikako vodu, nekad pije vodu u velikim količinama, njuška kod bolesnog psa je obično topla i suha, ponekad stenje, izmet je premekan ili pretvrd, slabo laje ili je lajanje promuklo i td. Uočavanje bilo kakvih znakova bolesti iziskuje da psa odvedemo u najbližu veterinarsku stanicu na pregled, da se ustanovi bolest i odredi način liječenja.

 

 

PODJELA BOLESTI

 

Sve bolesti dijelimo na: organske, zarazne i parazitarne. Niz zaraznih i parazitarnih bolesti se prenosi i na ljude.

 

ORGANSKE BOLESTI se odnose na oštećenje ili oboljenje, odnosno povreda nekog organa psa. Najčešće kod psa nailazimo na strana tijela u ustima i jednjaku (kosti, žica, drvo i sl.) koji se tu zabodu, pa ih on ne može izbaciti. Pas kod toga slini, otvara usta, pokušava da povrati, nemiran je i cvili. Da bi mu se pomoglo treba usta otvoriti i izvaditi strano tijelo. U suprotnom treba odmah pozvati veterinara. Kod upale želutca i crijeva najčešći uzrok je nepravilna ishrana ili crijevni paraziti, te neka zarazna oboljenja. Psu se daje gorka so i to jedna kašika uz obavezan post od 2 do 3 dana. Ukoliko ne ozdravi za to vrijeme, obraćamo se veterinaru.

 

Kod začepa crijeva treba izvršiti ispiranje crijeva ili tražiti pomoć veterinara.

 

Upale površinskih dijelova kože – ekcemi se javlaju na svim dijelovima tijela, a najčešće na leđima, korijenu repa, u uhu, na nosu i na laktovima. Veterinar utvrđuje vrstu ekcema i odredi liječenje. Bolesne pse treba hraniti dobrom – pojačanom hranom, ali bez ponutrice, sirovog mesa i mesnih prerađevina, kao i bez začina. Oboljele pse treba držati na suncu. Kao prvu pomoć možemo koristiti praškove koji suše, vazelin, cinkovu mast i sl.

 

Upala kože gdje se zahvataju dublji dijelovi kože zbog djelovanja na nju jače toplote ili hladnoće, oštrih materijala i sl., liječi se uz stručnost veterinara.

 

Upala vanjskog kanala uha

Do upale dolazi usljed prašine u ušima, raspadanje ušne masti, strana tijela u ušima (klas raži, divljeg ječma, sjemenki i sl.), česta vlaženja ušiju kao i paraziti u ušima.

Bolestan pas trese glavom, glavu drži okrenutu na stranu bolesnog uha, bolesno uho grebe šapama. Pri pritisku na uho čuje se kao mljackanje, a često iz uha zaudara. Obavezno tražiti savjet veterinara.

U grupu organskih bolesti ubrajamo još čitav niz drugih bolesti kao: upalu očnih spojnica, upalu čmarnih kesica, tumori, prelomi kostiju, tetiva i sl.

 

 

 

ZARAZNE BOLESTI

 

Od zaraznih bolesti izdvajamo: bjesnilo, štenećak, zaraznu žuticu, leptospiroza – tifus i dr.

 

Bjesnilo: uzročnik je virus bjesnila.

Bolest se prenosi ujedom bolesne životinje. Znaci bolesti su: povišena temperatura, gubitak želje za hranom i izražena potištenost, rjeđe uzbuđenost. Kasnije psi postaju neuobičajeno plašljivi, nemirni, neposlušni, grizu različite predmete i svrbe se na mjestu ugriza. Zapaža se otežano gutanje i pojačano slinjenje. U fazi razdražljivosti psi ujedaju i poznata lica. Lajanje je promuklo i otegnuto. Psi mršave, a pred ugibanje se zavlače u skrovita mjesta. Bolest je neizlječiva. Sa oboljelim psima, pa i sumnjivim na bjesnilo, treba postupati veoma oprezno, jer se bolest prenosi i na čovjeka. Pse protiv bjesnila treba obavezno vakcinisati svake godine u septembru. Vakcinacija je obavezna.

 

Štenećak: uzročnik je virus. Bolest se prenosi putem očnog i nosnog iscjetka, pljuvačkom i mokraćom. U početku bolesti javlja se visoka temperatura, odbijanje hrane i povremeno cviljenje uz istovremenu pojavu iscjetka iz nosa i očiju.

Oblici štenećaka su:

  • kataralni kod kojeg se javlja upala želutca i crijeva uz proliv i povraćanje.
  • plućni, gdje se javlja gnojna upala pluća.
  • živčani – gdje se manifestuje grčevima, neprirodnim kretanjem u krug, valjanjem i obrtanjem.

Psi se kod tog oblika štenećaka i sami osakaćuju. On dovodi često do gluhoće, sljepila, gubitka čula i mirisa. Bolest se teško liječi. Smrtnost iznosi oko 80% oboljelih. Najsigurnija zaštita je vakcinacija psa, a mogu se vakcinisati već nakon 12 nedjelja starosti.

 

Zarazna žutica ili zarazni hepatitis pasa se prouzrokuje virusom. Prenosi se putem izlučevina bolesnih životinja. Bolest se očituje temperaturom, gubitkom apetita i osjetljivošću kod pipanja trbuha. Često dolazi do upala očnih vjeđa i kod starih pasa do zamućivanja rožnica. Mlada štenad često ugibaju. Promjene na jetri se vanjskim pregledom teško ustanovljavaju. Preglede krvi i mokraće treba obaviti u veterinarskoj stanici. Bolest traje vrlo kratko i tek nakon 48 sati može se računati na eventualni oporavak. Liječi se pod nadzorom veterinara.

Vakcinacija je najsigurnija zaštita.

 

Leptospiroza pasa – tifus pasa uzrokovana je bakterijama iz reda leptospira. Prenosi se uzimanjem prljave hrane, vode, predmeta, lizanjem polnih organa, preko uhvaćenih zaraženih miševa i štakora, kupanjem u stajaćoj vodi i sl. Pas može, bez vidljivih znakova oboljeti od ove bolesti i onda izlučivati uzročnike te bolesti do 2. godine. Takav pas je izvor infekcije, kako za čovjeka, tako i za ostale životinje. Znake oboljenja nije teško utvrditi. Takve pse treba odmah privesti veterinaru.

Najsigurnija zaštita je vakcinacija.

Postoji kombinovana vakcinacija protiv štenećaka, zarazne žutice i leptospiroze.

 

Ostale zarazne bolesti   koje se mogu pojaviti kako kod štenadi, tako i kod odraslih pasa dijagnosticiraju se u veterinarskoj stanici i liječe se pod nadzorom veterinara.

 

PARAZITARNE BOLESTI

 

Uzrokovane su prisustvom parazita – nametnika u organizmu pasa.

 

Ehinokokoza

Bolest prouzrokuje mala pasja trakavica. Nju dobiju psi koji jedu zaraženu ponutricu preživara i svinja. Trakavica je dužine nekoliko milimetara. Veći broj trakavica prouzrokuje mršavljenje, proljev, pojavu oštre dlake, te svrbež oko guznog crijeva.

Jaja te trakavice su opasna po čovjeka, pa se zato uz vakcinaciju protiv bjesnila mora provesti i čišćenje pasa od trakavice.

 

Pseća pantljičara

Duga je od 20 do 45 cm. ustanovljava se nalazom na svježe izbačenom izmetu. Liječenje sprovesti obavezno u veterinarskoj stanici.

 

Trihurijaza

Uzročnik je tanka glista dugačka od 50 do 75 mm. Bolest se javlja prvenstveno kod mladih pasa. Liječenje sprovesti u veterinarskoj ustanovi.

 

Pseća glista – askaridoza

Veličina te gliste je oko 12 cm. Zaraza se prenosi jedenjem ili lizanjem zaraženih predmeta ili hrane. Zaražene bređe kuje mogu putem krvotoka zaraziti štenad koju nose. Bolest se utvrđuje nalazom gliste ili jaja na izmetu. Liječenje se vrši u veterinarskoj stanici.

 

Šuga

Uzročnici su šugarci, a bolest se javlja pretežno na i u ušima, na trbuhu, skočnom zglobu, između prednjih i zadnjih nogu. Šugarci prodru u kožu i tu stvaraju kanale, a bušenje kanala kod životinje izaziva svrabež. Liječi se u veterinarskoj stanici.

 

Ostale bolesti kao demodikoza, kokcidioza, toksoplazmoza i dr. koje su takođe opake bolesti utvrđuju se i liječe u veterinarskoj stanici.

Da bi smo preventivno djelovali i spriječili oboljenje lovačkih pasa od navedenih bolesti, potrebno je voditi brigu o njema. Sredstva protiv insekata se mogu nabaviti u svakoj apoteci ili veterinarskoj stanici. Potrebno je čišćenje i uredno održavanje samog psa. Nakon lova treba ga pregledati, odstraniti sa njega krpelje, čičke i dr, a povremeno ga i okupati. Poslije kupanja treba ga osušiti, a zatim zaprašiti sredstvima protiv insekata.

X
Add to cart