Osnovni pribor za obavljanje lova je lovačko oružje. Prema vrsti metaka (municije) koje koristi dijeli se u dvije grupe:

  • puške sačmarice i
  • puške kuglare.

PUŠKE SAČMARICE su lovačke puške za gađanje pokretnih ciljeva, uglavnom sitne divljači širokim snopom sačme.

Razlikujemo ih po broju cijevi, po položaju cijevi, po mehanizmu za okidanje i td.

Prema broju cijevi su:

  • jednocijevke – sa jednom cijevi
  • dvocijevke – sa dvije cijevi
  • trocijevke ili četverocijevke u kombinaciji sa kuglarom.

JEDNOCIJEVKE mogu biti obične ili poluautomatske. Obične su jeftinije izrade, pune se sa jednim metkom i obično imaju spoljni oroz.

Poluautomatske su modernije izrade, imaju magacin sa 3 do 5 metaka. Poslije opaljenja čaura se automatski izbacuje iz puške, a ubacuje novi metak u cijev.

DVOCIJEVKE su puške sa dvije cijevi. Cijevi mogu biti postavgljene paralelno jedna pored druge i zovu se obične  sačmarice.  Cijevi  mogu  biti  postavljene  jedna  iznad druge – zovu se bokerice. Kod bokerica mogu biti obadvije cijevi za sačmu, a mogu biti cijevi kombinovane sa kuglarom, od kojih je jedna cijev za sačmu (gornja), a druga za kuglu (donja). U kombinaciji sa kuglom prave se trocijevke i četverocijevke. Kod trocijevki treća cijev je za kuglu i smještena je ispod cijevi za sačmu.  Ako sačmarica ima četiri cijevi, onda je jedna ispod cijevi za sačmu – većeg kalibra, a četvrta cijev je iznad cijevi manjeg kalibra.

Puške sačmarice u kojih su cijevi kombinovano ugrađene (sačma – kuglara) zovemo još i kombinovanim puškama.

Po mehanizmu za okidanje razlikujemo:

  • orozuše kod kojih su orozi izvan glave (baskule)
  • hamarles, šuše ili šutare kod kojih su orozi u unutrašnjosti glave

Glavni dijelovi sačmarice su: cijev, glava, kundak i kundačić.

CIJEV PUŠKE  ima ležište metaka koje je ojačano i jedva primjetno konusno na prelazu u nastavak cijevi. Ležište metka se izrađuje u dvije dužine, od 65 mm i od 70 mm. U ležištu metka od 70 mm mogu se upotrebljavati čaure od 65 mm, dok se u ležištu od 65 mm ne smiju upotrbljavati čaure od 70 mm, jer može doći do prskanja cijevi. Cijev je sa unutrašnje strane  glatka i polirana. Može biti jednako široka od konusnog prelaza do usta cijevi ili suženja pri ustima cijevi. Cijevi bez suženja zovemo cilindričnim, a sa suženjem pri ustima cijevi zovemo čokiranim. Suženje cijevi u predjelu 4 – 6 cm prije  usta cijevi (koje nazivamo čok) može biti veličine od 0,1  do najviše 1,1 mm u odnosu na prečnik ostalog dijela cijevi, ovisno o veličini kalibra i njegovoj  jačini. Čok služi da grupiše snop sačme pri njegovom izlazu iz cijevi i time poboljša efikasnost na većim udaljenostima.

Kod sačmarica dvocijevki – obadvije cijevi nisu jednako čokirane. Obično je manje čokirana desna cijev, odnosno ona koja se prva ispaljuje, što znači da su i daljine na koje sa njom gađamo manje, dok je druga sa jačim čokom i time podešena za gađanje na većim udaljenostima.

Kod savremenijih jednocijevki – poluautomata, stavlja se na usta cijevi dodatak pod nazivom “polu čok”, “promjenljiv čok” ili “kompenzator” sa kojim se može okretanjem postaviti željena jačina čoka.

Kalibri pušaka sačmarica su različiti i označavaju se brojevima 4, 8, 12, 16, 20, 24, 28, 32, 36. Oni ne govore o prečniku cijevi u milimetrima, već označavaju koliko se kugli istog prečnika može izliti iz jedne funte olova (oko 453,6 grama).

Tako imamo, naprimjer, da je:

  • prečnik cijevi kalibra “12” jednak prečniku svake od 12 jednakih kugli izlivenih od jedne funte olova, ili
  • prečnik cijevi kalibra “16” jednak prečniku svake od 16 jednakih kugli izlivenih od jedne funte olova, ili
  • prečnik cijevi “20” jednak prečniku svake od 20 jednakih kugli izlivenih od jedne funte olova.

To znači da veći broj kalibra ima manji prečnik cijevi.

Inače prečnik cijevi kod pojedinih kalibara mjereni u milimetrima su sljedeći:

  • kalibar 12 od 18,2 – 18,6 mm
  • kalibar 16 od 16,8 – 17,2 mm
  • kalibar 20 od 15,7 – 16,1 mm itd.

Kod dvocijevki i višecijevnih pušaka cijevi su međusobno povezane lemljenjem.

Na gornjem dijelu kod sačmarica sa paralelnim cijevima nalazi se šina koja ih spaja, a na njoj mušica. Kod bokerice šina na gornjem dijelu  ojačava cijev i nosi mušicu. Kod kombinovanih pušaka na šini se nalazi nišan koji se može podizati prema potrebi.

Podkundak učvršćuje cijev za glavu puške i služi za držanje pri gađanju. Obično je izbrazdan kako ruka ne bi klizila. U njemu se nalaze metalni dijelovi koji služe za spajanje cijevi sa glavom puške. Kod modernih pušaka u podkundaku je smješten izbacivač ispaljenih čaura (ejektor).

Glava puške (ili baskula) nalazi se na spoju sa cijevima. Rađena je od kvalitetnih čelika. U njoj je smješten mehanizam za spajanje, mehanizam za paljenje i njegovo kočenje. Mehanizmi u glavi puške su različitih sistema, zavisno od toga da li su čekići izvan tijela puške ili u njemu (orozare, šutare – hamarles). Mehanizmi se rade vrlo precizno i njih ne treba povjeravati nestručnjacima za “podešavanje”, jer svaka greška u tom dijelu može biti fatalna.

Kundak – spaja dijelove puške. Može biti izrađen od drveta i plastike. Na njemu razlikujemo: usadnik u kojem je učvršćena glava, vrat sa jabukom, obrazinu i potkov.

Modifikacije izrada kundaka su razne. Po obliku mogu biti:

  • engleski kundak, koji je ravan – bez pištoljnog rukohvata i obrazine
  • njemački kundak koji ima pištoljni rukohvat i obrazinu
  • francuski, belgijski i američki koji imaju pištoljni rukohvat, ali nemaju obrazine.

Dužina kundaka je direktno ovisna od dužine ruke korisnika. Prekratak ili predugačak kundak neće omogućiti efikasno i brzo usmjeravanje puške na cilj i efikasno gađanje. Zato kad god je to moguće, kundak treba izraditi “po mjeri”, kako bi nišan na pušci “padao u oko”, što dobar puškar zna.

Potkov kundaka u posljednje vrijeme se stavlja od gume jer najbolje ublažavaju trzanja pri opaljenju.

[sam id=”2” codes=”true”]

 

PUŠKE KUGLARE

U ove puške ubrajamo one koje imaju izolučene cijevi (žljebove). Rade se u obliku lovačkih karabina, u obliku dvocijevki ili trocijevki (prelamača) sa izolučenim cijevima i u obliku kombinovanih pušaka od kojih je barem jedna cijev izolučena. Osnovna razlika u odnosu na puške sačmarice je u izradi cijevi. Cijevi ovih pušaka su spiralno uzdužno izbrazdane, najčešće sa po 4 – 6 polja i žljebova, tako da zrno kroz nju napravi krug od 360 stepeni, što zrnu daje rotirajuće kretanje, da bi na svom putu kroz prostor do cilja lakše savladao sile koje na njega djeluju i održao željeni pravac.

Kalibar ovih pušaka se mjeri po unutrašnjem promjeru – prečniku cijevi, ili vanjskom prečniku zrna koje puška koristi.

Kod pušaka kuglara ležište metka je prilagođeno municiji koja se u njima upotrebljava. Ležište je glatko i na njega nalijeće čaura metka. Dalje prema ustima cijevi je ležište zrna koje je na konusnom prelazu u cijev užlijebljeno. Na cijevi je kalibar naznačen – ugraviran. Tako npr. oznaka 7X57R govori da je cijev konstruisana za municiju kalibra 7 mm, čija je dužina čaure 57 mm, a uz to završava vijencem (Rand – internacionalna oznaka – R), te je namijenjena puškama prelamačama. Ako je oznaka kalibra bez “R”, npr. 8X57, onda znamo da je cijev namijenjena za lovački karabin, koji ima mehanizam za izvlačenje čaure ili cijevi. Na cijevi može biti oznaka “S” koja upućuje na šire bušenje cijevi u kojima se može koristiti samo municija sa takvom oznakom. Takođe municija sa oznakom “S” – ne smije se koristiti u cijevima istog kalibra u kojima nema oznake “S”. Ostali dijelovi puške kod prelamača kuglara isti su kao i kod sačmarica.

Kod karabina imamo magacin u kojem se nalazi ležište za municiju, ležište zatvarača, zatvarač i mehanizam za okidanje. Magacin karabina čvrsto spaja cijev sa kundakom. Kundak lovačkih karabina može biti rađen od drveta ili plastike. Ima istu svrhu i osobinu kao i kod pušaka sačmarica. Kod svih pušaka sa izolučenim cijevima nalazi se sistem za nišanjenje. On se nalazi na cijevi, a sastoji se od nišana i mušice. Na nekim puškama su ugrađeni nosači za optička pomagala – durbine ili snajpere.

LOVAČKA MUNICIJA

Lovačka municija se izrađuje prema namjeni za razne vrste pušaka. Tako postoji municija za puške sačmarice i municija za puške sa izolučenom cijevi.

MUNICIJA ZA PUŠKE SAČMARICE

U ovoj vrsti municije postoji:

  • punjenje sa sačmom i
  • punjenje sa kuglom

Punjenje metaka sačmarice može se vršiti na klasičan i savremen način.

Metak punjen na klasičan način sastoji se iz čaure, upaljača (kapisle), barutnog punjenja, čepa, sačme i poklopca.

Metak punjen na savremeni način sastoji se od plastične čaure, upaljača (kapisle), barutnog punjenja, plastičnog čepa (obično sa koncentratorom). Zatvaranje metka se vrši bez poklopčića u obliku “zvijezde”.

Klasični tip čaure (papirnata čaura) izrađuje se obično od čvrstog presovanog kartona, sa metalnim ojačanjem sa spoljne strane dna gdje se nalazi mjesto za upaljač (kapislu). Obično se rade prema kvalitetu baruta, pa su različite. Tako postoje u izradi:

  • čaure za dimni barut – u kojima nema nikakvog ojačanja sa unutrašnje strane zida čaura i
  • čaure za bezdimni barut u kojima može biti ojačanje barutnog prostora u vidu uloška propisane visine za određeni tip baruta. Uložak služi da u njega stavimo određenu količinu baruta (kao mjera), te da na njega nalegne poklošpčić. Važno je znati  da između baruta i poklopčića treba da bude “prazan prostor” kako bi se obezbijedila određena količina kiseonika koja omogućuje potpuno sagorijevanje baruta.

Čaure se rade u dvije osnovne dužine: od 65 mm i 70 mm. Duže čaure se mogu upotrebljavati samo u puškama sa odgovarajućim ležištem metka, dok se kraće mogu upotrebljavati bez obzira na dužinu ležišta čaure u cijevi.

Osim kartonskih čaura rade se i čaure od metala i plastike koje su otporne na visoke temperature i pritisak.

 UPALJAČ – KAPISLA je mala mesingana čaurica u kojoj se nalazi smjesa (inicijalni eksploziv) za paljenje baruta. Smjesa je vrlo osjetljiva na udar i od udara igle u dno kapisle, smjesa se pali i prenosi plamen na barutno punjenje. Na kutijama kapisli označeno je za koju su vrstu baruta kapisle. Kapisle za dimni barut ne upotrebljavaju se za bezdimni barut.

BARUT

Njegova uloga je da prilikom sagorijevanja u zatvorenom prostoru i stvaranjem velike količine gasova, potiskuje čep i sačmu i daje sačmi potrebnu početnu brzinu.

Barut je, dakle, vrsta eksploziva koja ima potiskujuću – izbacujuću (fugasnu) osobinu. Razlikujemo dvije vrste baruta:

  • crni ili dimni barut i
  • malodimni ili bezdimni barut

I jednih i drugih ima raznih vrsta, ali su im osobine slične.

 CRNI ILI DIMNI BARUT se vrlo lako pali, razvija mnogo dima i ostavlja mnogo čađi u cijevima. Normalno punjenje crnog baruta od 4,5 grama za sačmaricu kalibra 16 razvija pritisak od oko 400 atmosfera. Pritisak je nešto slabiji u ležištu metka, a raste i najjači je pri vrhu cijevi, radi čega daje jači pucanj i puška više trza nego kod metka izrađenog od bezdimnog baruta. Povećanjem količine baruta ravnomjerno se povećava pritisak, po prilici za 1 gram povećanja punjenja pritisak se povećava za 100 atmosfera. Zbog toga se crni barut može puniti i mjericom. Može se upotrebljavati u čaurama bez ojačanja. Radi raznolike proizvodnje, prilikom punjenja, treba se pridržavati uputa na pakovanju.

Čuva se u dobro zatvorenom pakovanju, najbolje u tamnoj boci, na suvom i hladnom mjestu. Osjetljiv je na vlagu.

MALODIMNI ILI BEZDIMNI BARUT

Na otvorenom prostoru, prilikom zapaljenja, sporo i ravnomjerno gori i razvija malo slabo vidljivog dima. Teže se pali od crnog baruta. Zbog toga se koriste samo specijalne kapisle za bezdimni barut. Mnogo je jači od dimnog baruta. Uporede radi:

  • punjenje za sačmaricu kalibra 16 bezdimnog baruta od 1,80 grama razvija pritisak oko 500 atmosfera
  • punjenje za sačmaricu kalibra 16 dimnog baruta od 4,50 grama razvija pritisak od oko 400 atmosfera.

Povećanjem težine punjenja bezdimnog baruta, pritisak koji ta količina proizvodi, ne povećava se ravnomjerno kao kod crnog baruta, nego progresivno. Tako povećanje od 0,50 grama povećava pritisak na oko 1000 atmosfera, a povećanje od jednog grama oko 3500 atmosfera. Radi toga nije preporučljivo da se mjeri mjericom, nego preciznom vagom, jer najmanja greška može dovesti do prskanja cijevi. Naročito se ne smiju mjericom odmjeravati talijanski baruti, jer su teži i jači od ostalih. Najveći pritisak pri opaljenju je u ležištu metka, a prema vrhu cijevi je slabiji, radi čega proizvodi slabiji pucanj i neznatan trzaj, pa cijevi mogu biti nešto kraće nego kod pušaka za crni barut. Radi vrlo mnogo vrsta izrade sa različitom specifičnom težinom i jačinom, treba ga puniti samo prema uputstvu na omotu pakovanja.

Ne smije se upotrebljavati vojnički bezdimni barut za puške sačmarica.

Čuva se u dobro zatvorenom pakovanju na suvom i hladnom mjestu.

Kod dužeg čuvanja dolazi do razlaganja i promjena osobina, pa treba nabavljati količine koje se mogu utrošiti za jednu sezonu.

TERISANI POKLOPAC

 

Iznad baruta stavlja se terisani poklopac. Zadatak mu je da spriječi dodir baruta i parafina (kojim je natopljen filcani čep), da spriječi neposredan uticaj barutnih gasova na elastični čep i da spriječi da kod nabijanja čepa ovaj nalegne na barut i previše ga nabije.

ČEP

Od klasičnih čepova poznati su:

  • papirnati – koji se izrađuje od specijalnih hartija
  • filcani i plutani – čija je površina natopljena parafinom

U posljednje vrijeme sve je više u upotrebi, a time i u proizvodnji, plastični čep različitih konstrukcija. Mnoge zemlje zabranjuju upotrebu papirnih čepova zbog mogućnosti izazivanja požara. Uloga čepa je da primi cijeli pritisak barutnih gasova i ravnomjerno ga prenese na sačmu. Radi toga treba da je dovoljno elastičan, da se kod pritiska barutnih gasova i otpora sačme neznatno raširi i hermetički zatvori otvor cijevi. Ako čep ne bi hermetički zatvorio otvor cijevi, barutni gasovi bi prolazili između čepa i cijevi, usljed čega bi se gubila njihova snaga. Sem toga bi barutni gasovi rastapali sačmu koja ostavlja olovne naslage u cijevima.

POKLOPAC se stavlja ispod čepa i iznad čepa. Uloga mu je da odvoji čep od baruta, odnosno da odvoji sačmu od čepa, kako se sačma ne bi utisnula u filcani čep, te da je pritiskanje sačme ravnomjerno. Poklopcom se takođe poklapa – zatvara sačma. Kod metka sa plastičnim čepom – koncetratorom uz zatvaranje “zvijezdom” – poklopci se ne stavljaju.

  SAČMA

Sačma je od olova i može biti meka i tvrda. Tvrda sačma je bolja jer se ne deformiše prilikom prolaska kroz cijev i pravilnije se kreće prema cilju. Meka sačma se deformiše prilikom prolaska kroz cijev, ostavlja tragove olova u cijevi, nepravilno se kreće prema cilju i ima više lutajućih zrna. Sačma se izrađuje raznih veličina i kod nas se numeriše parnim brojevima: 14, 12, 10, 8, 6, 4, itd. Veći brojevi označavaju sitniju, a manji krupniju sačmu. Sitnija sačma je lakša, brže gubi brzinu, ima manji domet i više se rastura. Krupnija sačma je teža, sporije gubi brzinu, ima veći domet i pravilniji posip.

ZATVARANJE METKA

Iznad sačme stavlja se obični kartonski poklopac i zatvara metak zavrtanjem rubova čaure u unutrašnju stranu. Metak treba da bude čvrsto zatvoren, da daje što jači otpor barutnim gasovima, da doprinese potpunu izgaranju baruta i da spriječi prosipanje sačme. Poklopac treba da bude lak i krt. Izrađuje se od hartije, plute ili od plastične mase. Ima čaura kod kojih su gornje ivice tako podešene da se mogu saviti i zatvoriti metak umjesto poklopca. Bolje su, jer poslije opaljenja strane im se isprave i poklopac ne smeta putu sačme.

SNOP SAČME

Udarom igle u kapislu, kapisla upali barut, on većim dijelom trenutno sagori i stvori veliku količinu barutnih gasova koji preko čepa snažno potisnu sačmu. Sačma nailazi na otpor poklopca, odnosno zatvorene čaure, ali pod jakim pritiskom gasova sačma se kreće kroz cijev u pravcu otvora cijevi. Izlaskom iz cijevi sačma nailazi na otpor vazduha, te brzina slabi i sačma se postepeno razilazi, tako da kroz vazduh snop dobiva oblik lijevka koji je sve širi što se sačma više udaljava od cijevi. Kod sitnije sačme promjer lijevka je širi, a kod krupnije je uži. Jače čokirana cijev sužava promjer lijevka.

Prilikom prolaska kroz cijevi, periferne sačme se stružu o cijevi i deformišu, pa odmah po izlasku iz cijevi, nailazeći na otpor vazduha, skreću daleko u stranu od svog pravca. Takva zrna su veoma lutajuća i mogu da skrenu i do 60 stepeni.

Sačma mijenja pravac i kada udari u neki predmet (kamen, granu, tvrdu zemlju i sl.) i tada skreće u stranu, što može izazvati nesreću. To nazivamo rikošet.

METAK SA KUGLOM

Po konstrukciji potpuno je jednak metku sa sačmom, samo što se u njemu nalazi kugla, specijalno rađena za određene kalibre pod nazivom “brenek” ili “ideal”. Upotrebljava se u lovu na divlje svinje i vukove. U takvim prilikama se metak sa kuglom (brenek) koristi u manje čokiranoj cijevi.

 

[sam id=”2” codes=”true”]

MUNICIJA ZA PUŠKE SA IZOLUČENOM CIJEVI

Metak se sastoji od:

  • metalne čaure, kapisle, barutnog punjenja i zrna

Čaure se rade po standardno određenom obliku i dužine za određene kalibre. Zbog toga je potrebno poznavati dužinu čaure i eventualne oznake na njoj isto toliko koliko i poznavanje prečnika zrna, kako bi se mogla kupiti odgovarajuća munucija. Tako npr. za kalibar zrna 7 mm imamo čaure oznaka 57, 57R, 64, 65R, Vom Hofe i druge, a obično se označavaju sa 7X57, 7X57R, 7X64, 7X65R, 7 mm Vom Hofe. Pri tome prva brojka označava prečnik zrna, druga dužinu čaure, dok posljednja oznaka govori o obliku čaure i upućuje na njihovu primjenu kod pušaka određenih karakteristika. Tako imamo da oznaka “R” upućuje na pušku prelamaču, “Vom Hofe” na pušku specijalnih ležišta metka i odgovarajućeg oblika čaure i sl.

Barut za kuglare je specifičnih sastava i svojstava., te odgovara samo za puške sa izolučenim cijevima. Kapisle takođe. Zbog toga je nedozvoljena bilo kakva samostalna laboracija, jer dovodi do tragičnih posljedica.

ZRNO

Zrno se sastoji od olovnog jezgra i košuljice. Njegova konstrukcija je veoma raznolika, od čega je opet ovisan učinak na cilj. Municija se kupuje gotova, te je na lovcu da se opredijeli za određenu vrstu i težinu zrna. Tako npr. zrno prečnika 7 mm, radi se u težini od 6,7 do 11,5 grama i raznih oblika: sa rasprskavajućom košuljicom, sa oštrim vrhom, sa tupim vrhom, sa balističkom kapom i sl. Za sve ovo postoje oznake na kutiji koje korisnik treba da zna.

Dejstvo lovačkog zrna je u odnosu na vojničko znatno veće kod istih kalibara. Pri udaru u cilj ono se deformiše ili rasprsne, te time stvara očekivani učinak. Zbog toga i lošije pogođena divljač nema priliku da ode daleko od mjesta pogotka. Gubici divljači prilikom ranjavanja su svedeni na minimum.

PRIBOR ZA PUNJENJE METAKA

Za punjenje metka sačmarice svaki lovac treba da ima:

  • spravu za punjenje i vađenje kapisle
  • mašinu za zatvaranje metka
  • mjericu za crni barut
  • preciznu vagicu za mjerenje bezdimnog baruta i sačme
  • kalup za peglanje upotrijebljenih čaura

Način punjenja metka je vrlo jednostavan. Treba koristiti znanje iz prethodno rečenog o metku sačmarice.

ODRŽAVANJE ORUŽJA

Dužnost svakog lovca je da održava oružje uredno, kako bi ga dobro služilo.

Za održavanje oružja lovac treba da ima sljedeći pribor:

  • šipku – jednodijelnu ili od dijelova
  • četku od tvrde dlake
  • spiralnu žičanu četku za skidanje olova
  • kučine i krpe
  • ulje za podmazivanje

GAĐANJE CILJEVA

Uspješno gađanje sačmaricom ili kuglarom je vještina koja se stiče dugim i stalnim vježbanjem. To se odnosi posebno na gađanje divljači u pokretu. Za uvježbavanje gađanja mogu se koristiti: pokretne makete zeca, lisice, divlje svinje i sl. Može se vrlo uspješno steći sigurnost u vježbanju gađanja glinenih golubova itd. Pri gađanju pokretnih ciljeva – divljači vrlo je bitno odrediti daljinu do cilja, brzinu kretanja cilja, ugao pod kojim se kreće cilj i veličinu preticanja cilja. Za uvježbavanje gađanja cilja treba koristiti strelišta pri lovačkim društvima na pokretne i nepokretne ciljeve.

Posebno su atraktivna strelišta u gađanju puškom sačmaricom glinenih golubova.

X
Add to cart