PRAVILNIK O NAČINU ODREĐIVANJA I OBILJEŽAVANJA GRANICA LOVIŠTA I POSTUPKU OSNIVANJA LOVIŠTA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE

Na temelju čl. 35. stavak 1. i 41. stavak 2. Zakona o lovstvu (“Službene novine Federacije BiH”, broj 4/06),
federalni ministar poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva donosi
PRAVILNIK
O NAČINU ODREĐIVANJA I OBILJEŽAVANJA GRANICA LOVIŠTA I POSTUPKU OSNIVANJA
LOVIŠTA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE
I. OPĆE ODREDBE
Članak 1.
Ovim Pravilnikom se propisuju opći i posebni uvjeti koji moraju biti zadovoljeni u postupku određivanja i
obilježavanja granica lovišta, kao i postupak osnivanja lovišta u kantonima Federacije Bosne i Hercegovine.
II. OSNIVANJE LOVIŠTA
Članak 2.
Lovišta su površine zemljišta, šuma i voda koje predstavljaju prostornu, prirodnu i lovno-privrednu cjelinu u
kojoj postoje uvjeti za trajan opstanak, uzgoj, razmnožavanje, zaštitu i korištenje divljači, i razvoj lovnog
gospodarenja, bez obzira na vlasništvo zemljišta.
Kantonalni ministri nadležni za poslove lovstva, rješenjem imenuju Povjerenstvo za izradu prijedloga za
osnivanje lovišta unutar kantona.
U Povjerenstvo se imenuju stručne i iskusne osobe sa završenim VII stepenom obrazovanja, šumarskog smjera,
koji su izučavali tokom svog školovanja predmet – Lovstvo, koji poznaju postojeću organizaciju lovstva u
području, kao i lokalne prilike od utjecaja na život divljači i lovnog gospodarenja u kantonu, i predstavnici
interesnih skupina (lokalna zajednica, gospodarska društva iz oblasti šumarstva, lovačka društva, lovački savezi i
sl.) u kantonu.
Prilikom izrade i davanja prijedloga za osnivanje lovišta uvažavaju se slijedeći principi:
• stanišni uvjeti za glavne vrste divljači u prostoru, njihove migratorne navike i potrebe u potrazi za
skloništem, hranom i vodom;
• da lovište čini prirodnu prostornu, lovno-privrednu cjelinu, (po površini i karakteristikama) podesnu za
održivu zaštitu, uzgoj i korištenje za vrste divljači radi kojih se lovište ustanovljuje;
• prethodna pozitivna iskustva i rezultate u organizaciji i gospodarenju lovištima;
• interesi lokalne zajednice (ekologija, turizam, domaća radinost, stočarstvo, pčelarstvo i sl.).
Članak 3.
Na prijedlog Povjerenstva, kantonalno ministarstvo nadležno za poslove lovstva, izrađuje prijedlog akta o
osnivanju lovišta, koji donosi kantonalna skupština.
Akt o osnivanju lovišta sadrži:
• naziv kantona, grada, općine ili općina na čijoj se teritoriji prostire lovište;
• naziv lovišta, za koji se obično koristi poznati lokalni zemljopisni pojam ili
• naziv šumsko-gospodarskog područja ili šumsko-gospodarske jedinice;
• tip i karakteristike lovišta: (nizinska, brdska ili planinska- otvorena, ograđena ili uzgajališta divljači);
• prijedlog za namjenu lovišta: (gospodarsko, sportsko, gospodarsko – sportsko);
• opis granica lovišta, koje će Povjerenstvo unijeti na topografsku kartu 1:50.000 (sa točnom naznakom
naziva sekcije, registarskog broja i godine štampanja prema kojoj je granica opisana), a potom, granice
detaljno opisati, kako bi se u kasnijem korištenju, izbjegli mogući nesporazumi i sporovi;
• ukupnu površinu lovišta u hektarima;
• strukturu površina po kulturama prema katastru lovišta;
• popis i stanje glavnih vrsta divljači koje naseljavaju lovište;
• popis ostalih vrsta divljači koje prirodno obitavaju u lovištu, bilo da su stalne, sezonske, povremene ili
prolazne;
• popis rijetkih i ugroženih vrsta divljači koje su pod posebnom zaštitom i druge podatke korisne za
upravljanje i korištenje lovišta.
III. ODREĐIVANJE I OBILJEŽAVANJE GRANICA LOVIŠTA
Članak 4.
Granice pojedinih lovnih cjelina – lovišta, određuju se na način da budu markantne, trajne i lako prepoznatljive –
kao: vododjelnice, prometnice, vodeni tokovi, trigonometri, izgrađeni trajni objekti i sl.
Granice lovišta se obilježavaju:
Panoima, na ulazima u lovište sa natpisom naziva lovišta. Najprikladniji su panoi od drveta, natkriveni i zaštićeni
od atmosferskih oborina kod kojih je:
• veličina panoa ovisi prvenstveno o kategoriji prometnice i vlastitog ukusa;
• tabla sa natpisom panoa treba da je od tvrdog drveta, debljine najmanje 50 mm, sa prirodnim rubovimaneokrajčena;

• natpis na tabli treba da bude nanesen duborezom, dubina slova 3-4 mm. Dno slova-duboreza se
premaže-natopi crnom ili nekom drugom, željenom bojom. Kad se boja osuši cijela se tabla oboji nekim
od kemijskih zaštitnih, bezbojnih sredstava. Preporučuje se, da se na isti način na tabli uradi silueta
jedne od glavnih vrsta gospodarske divljači u lovištu;
• stubovi panoa rade se od tvrdog drveta (14x14mm oštrobridni) betoniraju se u zemlju, premažu nekim
od zaštitnih sredstava, na njih se postavljaju nosači krova a potom drveni krov. Na kraju se pomoću
kovanih eksera ili vijaka na nosač pričvršćuje tabla sa natpisom.
Tablama, na manje važnim prometnicama, šumskim cestama i značajnijim mjestima uz granicu lovišta. Table su
na drvenim ili drugim podlogama od prirodnih materijala, dimenzija ne manjih od 60×40 cm, na kojima je
ispisan naziv, namjena lovišta i korisnik lovišta; Za nosače table koriste se pogodna stabla ili drveni stubovi.
U lovištu se postavljaju i slijedeće oznake:
Prometni znakovi – uz suglasnost nadležne službe za signalizaciju na tradicionalnim prijelazima divljači uz
glavne prometnice postavlja se prometni znak “divljač na putu” sa dopunskom tablom na kojoj je u kilometrima
naznačena dužina puta za koju važi upozorenje.
Znak zabrane lova – u lovištu ili dijelovima lovišta gdje je lov zabranjen ili je određen posebni režim
gospodarenja stavlja se upozoravajući znak “zabrana lova”. Oblik znaka je krug promjera 40 cm, osnovna boja
kruga je žuta, vanjski rub kruga 4,5 cm, crne boje. Unutar kruga je silueta lovca sa psom 25 cm, crne boje, sa
prekriženom siluetom lovca {rafiranim linijama crvene boje.
Ovi znakovi se obično postavljaju na rubna debla šumskog drveća.
Putokazi – putokazi su oznake koje služe kao smjernice za kretanje prema željenim ciljevima u lovištu. Na
putokazu se može naznačiti udaljenost objekta ili mjesta prema kome putokaz vodi. Rade se od drveta koristeći
rustikalan način izrade, koji je najpribližniji prirodnom ambijentu okoline u kojoj se nalaze. Ako nisu natkriveni
putokazi se premažu nekim od zaštitnih sredstava za drvo.
Putokazi se obično postavljaju na raskrižju putova a mogu se postavljati i na drugim mjestima ako je to
potrebno.
IV. ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 5.
Ovaj Pravilnik stupa na snagu narednog dana od dana objavljivanja u “Službenim novinama Federacije BiH”.
Broj 06-02-283-4/07
siječnja, 2008. godine
Sarajevo
Ministar
mr. sci. Damir Ljubić, v. r.