PORODICA ZEČEVI – DIVLJI ZEC

Zečevi spadaju u neprave glodare zbog toga što imaju 6 sjekutića (pravi glodari imaju samo 4). Mužjak se zove zec, ženka zečica, a mlado zečić ili zeče.

Naseljavaju gotovo sve dijelove naših lovišta. Zec je izrazito stepska životinja kojem odgovara ocjedito i toplo tlo i blaga klima. Naraste u dužinu do 80 cm, u visinu do 35 cm, a dostiže težinu do 5 kg. Boje je sivoriđaste, a po trbuhu bijele. Rep je sa gornje strane crn kao i rubovi ušiju. Dlaka mu je mekana i gusta.

Razlika između mužjaka i ženke je neprimijetna. Hrani se isključivo hranom biljnog porijekla. Jede sve vrste trava, lišće, pupove, mlađe izbojke i koru mladih drvenastih biljaka. Posebno voli djetelinu, kupus i mrkvu, jer u njima nalazi dosta vode. Rado liže so. Hranu traži i uzima pod okriljem mraka.

Zečevi žive pojedinačno i samo pri parenju se pridružuju ženkama.

Parenje počinje već u januaru i traje do kasne jeseni (pari se 3-5 puta). Ženka nosi 42 dana, a koti 2-3 mladunca. Zečići su u prvim danima gotovo prikovani za mjesto koćenja. Sišu 2-3 nedjelje, nakon čeka se osamostaljuju. U reprodukciji učestvuju naredne godine.

Zečevi su vjerni staništu. Radijus kretanja im je u  normalnim uslovima oko 2 km. Kao sklonište koriste grmlje, živice, neravnine na tlu, brazde gdje prirubljeni uz zemlju provode dan.

Neprijatelji su im brojni. Napadaju ih sve vrste dlakavih i pernatih grabljivaca. Uz to vlažno, kišovito i hladno proljeće i ljeto može da uništi veliki dio podmlatka. Zbog toga u prirastu zeca može se računati da ostaje oko 20  % mladih.

Lov se obavlja uz pomoć gonića, ptičara i cunjavaca.

U porodicu zečeva spada alpski zec i divlji kunić koji imaju slične karakteriske zacu, ali ne naseljavaju lovišta u BiH.