To je najmanja vrsta iz porodice kuna. Rasprostranjena je po čitavoj našoj zemlji.
Izrasta u dužinu do 20 cm (rep je od toga oko 3 cm). Težine je 60-170 gr. Boje je rđasto-crvenkaste, a po trbuhu i nogama svjetlija.
Hrani se miševima, sitnim pticama i jajima.
Pari se neredovno tokom cijele godine. Okoti 5-7 mladih.
I pored šteta koje čini korisna je za stanovišta poljoprivrede jer vrlo spretno tamani miševe.
Nlazimo ga u svim krajevima naše zemlje. Predstavlja prelaz između porodica kuna i medvjeda.
Dug je 90 cm (od toga je rep oko 15 cm), visok do 30 cm, a može biti težak do 20 kg. Boje je tamno-sive sa tamnim dugim osima na vratu i leđima, glava je svjetlija sa dvije tamne pruge koje idu od njuške preko očiju do vrata. Na nogama ima do 5 cm duge kandže koje su mu neophodne jer mu služe za kopanje. Pod repom ima smradne žlijezde.
Hrani se biljnom i životinjskom hranom. Od biljne hrane koristi korijenje, razne plodove, gljive, a od životinjske crve, ličinke, žabe, miševe, jaja ptica, lešine i drugo. Čini osjetne štete na kukuruznim poljima. Hranu traži noću dok se danju zadržava u svom brlogu koji izvanredno čisto održava.
Pari se od aprila do avgusta. Zametak se ne razvija odmah. Koti u martu 3-5 slijepih mladunaca koji progledaju za 35 dana. Sišu 8 nedjelja.
Lovi se čekanjem i psima jamarima.
U nekim našim lovištima planinskog dijela nastanjen je mrki medvjed, koga jednostavno zovemo medvjed, a mlado meče.
Naraste u dužinu do 220 cm (rep je oko 10 cm), a u visinu i do 130 cm. Može da bude težak do 300 kg, pa i više. Tijelo mu je skladno građeno. Glava, vrat, trup i noge su izrazito snažni.
Ima jake čeljusti i zubalo podešeno za biljnu i životinjsku hranu. Na nogama ima snažne kandže. Pokriven je gustom dlakom, mrke, skoro crne boje, ali postoje i iznimke svjetlijih nijansi. Medvjed je svaštojed (omnivar).
Od biljne hrane jede nadzemne dijelove biljaka, plodove grmlja i drveća i razne žitarice.
Od hrane životinjskog porijekla jede razne insekte, gmizavce, sitne glodare, lešine svih vrsta. Napada i domaću stoku.
Živi samostalno. Mužjaci prilaze ženki u aprilu – maju radi parenja. Nakon toga se opet odvaja. Ženka u januaru ili februaru u brlogu okoti 1-3, a najčešće 2 mladunčeta koji su 28-35 dana slijepi. Mladi sišu do 4 mjeseca. Iz brloga ih mečka izvodi u maju ili junu i vrlo brižno brine nad njima. U odbrani podmlatka vrlo je opasna. Sa mladuncima ide u zajednički brlog tokom zime, a napušta ih u periodu parenja naredne godine. Ženka se pari svake druge godine. Mladi su polno zreli u trećoj ili četvrtoj godini.
Medvjed u pravilu na podesnom mjestu – skloništu prespava zimski san. Sa toplijim proljetnim danima iz brloga kreće u potragu za hranom.
Staništu nije naročito vjeran i prelazi velika prostranstva u potrazi za hranom. Dobrim prehranjivanjem smanjuje se šteta koju medvjed može nanositi poljoprivredi ili stoci.
Lovi se u proljeće i kasno u jesen.
Trofej medvjeda su kosti lubanje i krzno koje je veoma cjenjivo.
