lov

O pojavi „ Višerožnosti „ kod divokozje divljači

U depoima muzeja za šumarstvo i lovstvo u Beogradu se nalazi izuzetno rijedak primjerak , trofej divojarca sa četiri potpuno formiranih i dobro oblikovanih rogova. Šturi podaci upućuju na to , da je divojarac vjerovatno odstrijeljen 1932-33 godine u lovištima Prenj-Čvrsnica ( Hercegovina). Rogovi potiču od odraslog jarca starog 6-8 godina, loše su „odbijeni“ (obrađena lobanja) tako da su vanjska rožišta nešto obrušena . Uprkos tome jasno se vidi da četiri roga stoje na četiri odvojena rožišta koja su izrasla iz jedne lobanje. Dakle radi se uistinu o „višerožnosti“, množenje rogova ( Polykeratie, franc. Cornes surnumeraries).

Koliko je ta činjenica bitna govori nam i podatak da su ove kuke tek treći primjerak koji se spominje u svjetskim literaturama po pitanju „višerožnosti“  kod divokozje divljači , od čega druga dva primjerka vjerovatno više i ne postoje.

Da bi dobili bolju predstavu o rijetkosti ovog primjerka, uzeli smo možda najpoznatijeg naučnika       M. Couturier koji je napisao do sada najopširniju monografiju o divokozjoj divljači:   „Pojava višerožnosti kod divokoza je veuma rijetka. U kompletnoj literaturi nisam našao više od dva slučaja.  Prekrasni primjerak  1879. godine spominje Edvard Alston. Radi se o petogodišnjem jarcu vjerovatno porijklom iz bavarskih Alpi koji ima četiri uredna i simetrična roga“ Za drugi slučaj govori Couturier samo : „ Švicarska Diana spominje u 1891. godini trorogu divokozu „. (Marcel A.J. Couturier : Le Chamoois; Grenoble 1938.)

Drugi i veuma aktuelni autor, W. Knaus ( Divokozja divljač , Hamburg 1960) sumnja čak u to da takvi rogovi uopšte mogu postojati i pri tome se poziva na trećeg autora, H Fuschlberger ( Divokozja knjiga; Minhen 1955. godina): „Četvoroge kuke, koje Couturier pominje kao kurozitet, Fuschelberger smatra ljudskom krivotvorinom. „

Prstenovi na lijevom unutrašnjem i desnom  vanjskom rogu su djelimično oštećeni od „Muzejskih buba“ . Lobanja je zbog kačanja izbušena na 7(!) mjesta četiri tako nastale rupe su kitom začepljene. Šavovi  međutjemene kosti i čeoni kosti su izraženi ali dobro srasli. Sva četiri rožišta su čvrsta i na osnovi neoštećena.

Predstavljeni rogovi imaju sledeće mjere:

Pojavu viška rogova možemo naći tu i tamo kod ovaca ili koza kao mutacijsku pojavu, koja je izrazito nasljedna. U pogledu na sistematsku srodnost možemo ( sa određenom rezervom ) zaključiti logikom, iako „višerožnost“  ugalvnom nije dovoljno istražena. P. Koch – H. Fischer – H. Schumann govore u djelu „Nasljedna patologija domaćih poljoprivrednih životina „  o pojavi „višerožnosti“ sledeće: „Višerožnost dolazi po Duerst-u ( 1926 ) na osnovu dijeljenja normalnih parnih rožišta koja nastaje u  fazi  ispupčenja čeone kosti, ali nekada čak i kratko ili dugo nakon toga.  Koze koje imaju više od dva roga su već više puta posmatrane, čak jei nasljednost ove abnormalnosti potvrđena od strane različitih autora , ali kao i kod ovce ni dan danas ne postoji tačna analiza nasljednosti pojave „Polikreacije“. Bateson ( 1894 ) je opisao četverorogo stado koza u blizini Bozen. Posebnost se naslijedila kroz više generacija.“ Inžinjer Lazar Radosavljević obavještava o istoj pojavi , ali kod jednog stada ovaca u području Jastrebca ( Srbija ), u kojoj su tri muške generacije pokazale tu abnormalnost. Postojanost abnormalnosti kroz više generacija upućuje na to , da polikreacija ima dominantan nasljedni odraz.  P. Koch – H. Fischer – H. Schumann su podržali mišljenje Davenports-a ( 1911) da četverorožnost u pogledu nasljednosti dominira ne samo nad pojavom normalne rožnosti  nego i kod pojave bezrožnosti . Važna je itekako tvrdnja Muller –a ( Muller, R.Incestna parenja četverorogih koza) , da su te koze pokazale  smanjenu količinu mlijeka.

Zbog ovih pataloških osobina , koje bi mogli očekivati i kod eventualne pojave četverorogih divokoza , morali bi takve primjerke što prije kroz odstrel i izolirati iz reprodukcionog  ciklusa. Ovo bi moglo biti pravilo da izuzetna rijetkost ove pojave to po sebi ne isključuje.

Pojava višerožnosti se nesmije zamijeniti sa pojavom rožnih tvorevina na koži koje se pod određenim okolnostima vjerovatno formiraju kao posljedica  mehaničkih povreda. Koža reaguje tako da formira rožne ćelije koje mogu dovesti do pojave izraslina nalik na rogove na raznim dijelovima tijela.  Takav rog je pomičan, izrastao iz kože i nema rožište.

Ova pataloška pojava ( fr. Cornes epidermiques ) naravno nije nasljedna . Opisano je više slučajeva kod divokoza .